Postoje polutvrde i mekane multifokalne kontaktne leće. Razlikujemo dva osnovna tipa multifokalnih kontaktnih leća: simultane i translacijske.
Jedan od osnovnih nedostataka ovog tipa leća pojavljuje se u slučaju da se leća zaokrene pri čemu dolazi do neželjenih promjena dioptrijske jačine. Ovaj nedostatak uklonjen je novim dizajnom u kojem se kombinira translacijski i simultani dizajn. Primjer ovakvog dizajna su dva vodeća multifokalnih dizajna tvrdih plinopropusnih kontaktnih leća: ESSential i Reclaim RGP multifocal.
Danas postoji još jedan način primjene mekanih leća nazvan monovid (eng. monovision). Na jedno oko, uglavnom dominantno, stavlja se leća s dioptrijom za gledanje na daljinu. Na drugo oko stavlja se leća s drugačijom dioptrijom za gledanje na blizinu. Većina autora navodi uspješnost od oko 50-70 % osoba s metodom monovida kod kontaktnih leća. Postoji i modificirani monovid s multifokalnom lećom na jednom oku te tzv. hibridni monovid kada se na jedno oko stavlja „centre distance“, a na drugo „centre near“ multifokalna kontaktna leća. Najveće nedostatke ovakvog načina nošenja kontaktnih leća predstavljaju problemi u noćnoj vožnji, smanjen doživljaj prostornosti i slabija osjetljivost kontrasta.
Kako monovid zapravo funkcionira kod kontaktnih leća, laserskog skidanja dioptrije te operacija mrene, pogledajte na edukativnoj animaciji "Starosna dalekovidnost ili prezbiopija":