Iskustva

Za operaciju sam se odlučila nakon razgovora s doktorom o cijeloj proceduri, odnosno kad sam shvatila da, iako se radi o laseru, zapravo nemam nikakvog razloga strijepiti, jer se radi o vrlo preciznoj i uhodanoj metodi.

Psihički sam se pripremila na operaciju koju moram gledati budna i to mi je zapravo bio najveći strah jer mi je i obično stavljanje i skidanje leća predstavljalo problem. Kad je došlo vrijeme za operaciju, sestra mi je nakapala oči anestetikom i vjerojatno još nekim kapima jer sam mutno vidjela. Kad su kapi počele djelovati krenule su završne pripreme za laser. Cijelo vrijeme sam bila smirena jer sam si u glavi izvrtila sve moguće „grozne“ scene, a stvarnost je bila iznenađujuće bezbolna.

Strah od gledanja cijele procedure je bio nepotreban. Uz dobivene kapi nisam ništa osjetila i vidjela sam nešto mutnije tako da je lijepljenje vjeđa i hlađenje oka te odstranjivanje površinskog sloja oka prošlo „glatko“. Najviše se vremena potroši na ovaj dio – nekih 10-ak minuta i onda dolazi laser koji traje do deset sekundi, ovisno o dioptriji. I to sam zamišljala u nekoj SF verziji ali je u stvarnosti sve puno ugodnije i blaže.

Vide se lampice raznih boja, a u samom procesu laserske korekcije vida gleda se u zelenu točkicu. To ništa ne boli, ali se malo osjeti čudan miris. U slučaju da se oko malo pomakne, laser se automatski gasi što mi je isto smanjilo strahove. Odmah nakon operacije dobila sam zaštitnu leću i već sam bolje vidjela (vid mi je bio preko 60% bolji), a od ranije sam znala da treba oko mjesec dana da se vidi konačna korekcija vida.
Prvih par dana smetalo me je svjetlo, pa sam uglavnom boravila u zamračenom prostoru ili sa sunčanim naočalama.

Iako me je doktor Lukenda pripremio na neugodnu prvu večer i dao mi analgetike, jedino što mogu reći da nije bilo boli nego neugodan osjećaj da mi je nešto u oku, i konstantno suzenje oka, no i to prođe brzo i lakše uz žmirenje. Mislim da sam već nakon tjedan dana od operacije vidjela apsolutno sve, iako mi se u nekim trenucima prvih par tjedana znao na kratko zamutiti vid.

Sad je prošlo više od 2 mjeseca od operacije, konačno vidim bez komplikacija s naočalama i lećama, bila sam na moru i prvi put sam uživala bez tereta, ronila sam i gledala podmorje bez da sam se pitala što je riba a što kamen :-)

Dodatak: 20. veljače 2015.godine

Prošlo je skoro 6 godina od operacije i mogu reći da sam skroz zaboravila kako je to vidjeti zamućeno. Kad sve skupa zbrojim, mislim da mi je skidanje dioptrije bila jedna od najboljih odluka u životu. Naočale su mi uvijek bile nepraktične – uvijek packave, po zimi se magle, po ljeti klize s nosa. Leće su mi bile praktičnije, ali svako stavljanje i skidanje mi je predstavljalo maltretiranje očiju. Mogu reći da mi je vid nakon nekoliko godina od operacije i dalje savršen, a samim time mi je život postao neusporedivo kvalitetniji. Drago mi je da sam uspjela ukloniti predrasude o ovoj operaciji i ohrabriti nekoliko prijatelja da se i sami odluče za skidanje dioptrije u Opto Centru.