Iskustva

Kratkovidnost je u mojoj obitelji nasljedna i od malih nogu sam se s njom pomirila kao s nečim neizbježnim. S 10 godina počela sam nositi naočale radi kojih sam imala poteškoća u bavljenju sportom, a i bile su čest motiv ruganja od strane druge djece. U srednjoj školi sam već prešla na leće s kojima sam izgledala više 'cool', ali su mi i dalje zadavale probleme: npr. ljeti pri kupanju u moru, ili kad bi mi prašina ušla u oko. Kako sam veliki ljubitelj outdoor aktivnosti i kampiranja, poseban izazov je predstavljalo stvoriti higijenske uvjete za stavljanje i skidanje leća u divljini, bez sapuna i tekuće vode.

O laserskom skidanju dioptrije sam počela razmišljati kad sam doselila u Zagreb na studij, međutim saznala sam da nisam dobar kandidat jer mi se dioptrija i dalje iz godine u godinu povećavala. Prošlo je neko vrijeme, i ja sam tu ideju skroz potisnula... Međutim leće su mi sve više i više smetale, često sam imala konjunktivitis, i jednog dana kad sam se požalila dečku on me upitao: "Pa dobro, zašto se ne operiraš?". I tako sam se zamislila, i odlučila revitalizirati tu staru ideju.

Suradnica s posla mi je preporučila Polikliniku Opto centar i dr. Lukendu, kod kojeg se i sama bila nedavno operirala. Doktorov temeljit i stručan pristup me oduševio te smo dogovorili termin operacije za cca mjesec dana, nakon što završim terapiju liječenja suhoće oka. Kako mi je rožnica oka bila dosta tanka, dr. Lukenda mi je preporučio PRK metodu kod koje oporavak traje nešto duže, ali je zato manje invazivna za oči.

Sama operacija bila je brza i bezbolna, a neugodan osjećaj peckanja u očima je potrajao 24 sata. Poslije operacije trebalo je otprilike 10 dana da mi se oči potpuno oporave, i onda sam se vratila na posao. Kako radim za kompjuterom, dr. Lukenda mi je preporučio da neko vrijeme nastojim ne umarati oči previše, da ograničim gledanje u monitor na 5-6 sati dnevno te da često radim pauze. Isprva mi je bilo malo naporno gledati u ekran, ali u narednih mjesec dana mi se vid i dalje nastavio izoštravati te sam nakon toga vidjela savršeno, a oči me uopće nisu pekle niti se sušile. Ono što mi je bilo najčudnije je osjećaj kad se ujutro probudiš u krevetu, otvoriš oči i - vidiš sve!

Od operacije je prošlo dvije godine i sada samouvjereno tvrdim da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Moje nove oči omogućile su mi da se bavim stvarima o kojima sam prije mogla samo sanjati, pa sam tako u ovom kratkom razdoblju postala aktivnija nego ikad! Završila sam speleološku školu i sad redovno špiljarim, završila sam tečaj ronjenja, raftala na divljim vodama Karnalija, planinarila visoko iznad oblaka na Himalaji, završila školu jedrenja... i popis se nastavlja iz dana u dan. Najveću sreću mi pak donosi što više nemam briga oko leća dok kampiram i što VIDIM dok plivam i ronim :-)

Svima koji vole život i koji si žele pokloniti nešto lijepo preporučam da, ako su u mogućnosti, odu na lasersku korekciju vida!