Mrežnica (retina)

Vidi: anatomija oka

Mrežnica ili retina je tanki sloj živaca koji prekriva unutarnju stranu očne jabučice. Sadrži fotoreceptore koji pretvaraju svjetlosne signale u električne. Električni signali se dalje prenose putem drugih živčanih stanica vidnog puta preko vidnog živca do mozga.

Razlikujemo središnji dio mrežnice, žutu pjegu ili makulu, koja je odgovorna za centralnu vidnu oštrinu, te njen periferni dio koji je važan za snalaženje u prostoru. Mrežnica je jedini vidljivi dio središnjeg živčanog sustava pa se pregled očne pozadine (fundusa) te pregled strukture mrežnice OCT-om koriste i u dijagnostici bolesti drugih organskih sustava.

Multifokalne leće

Multifokalne, progresivne ili višežarišne leće imaju, za razliku od monofokalnih (jednojakosnih) leća, tri ili više žarišta (fokusa) s neprimijetnim prijelazom između njih. Koriste se za korekciju prezbiopije kod osoba starijih od 40 godina. Iako se na ovaj način ne može zamijeniti prirodna akomodacija, multifokalne leće omogućuju dobar vid na daljinu, srednju udaljenost (primjerice za gledanje u zaslon računala) i na blizinu uz minimalan gubitak kvalitete vida.

Danas se multifokalne leće ugrađuju u naočalne okvire (progresivne naočale) ili izrađuju kao multifokalne kontaktne ili intraokularne leće. Ukoliko želite vidjeti video animaciju o suvremenim rješenjima za prezbiopiju, kliknite ovdje.

Naočale

Naočale se sastoje dioptrijskih ili sunčanih naočalnih leća ugrađenih u odgovarajuće okvire. Dioptrijske naočale koriste se za korekciju refrakcijskih grešaka oka poput dalekovidnosti, kratkovidnosti, astigmatizma te strabizma dok je primarna funkcija sunčanih naočala zaštita od sunčevog svjetla i UV zračenja.

Naočalne leće su se ranije izrađivale od stakla. Danas se uglavnom izrađuju od plastičnih ili polikarbonatnih materijala koji su lakši i izdržljiviji. Na većinu plastičnih leća nanose se posebni slojevi koji ih čine otpornijima na grebanje, magljenje (hidrofobni sloj) te slojevi koji olakšavaju gledanje u monitor ili vid noću (antirefleksni sloj).

OCT

Optička koherencijska tomografija ili OCT (eng. optical coherence tomography) postupak je laserskog snimanja slojeva mrežnice, vidnog živca i rožnice. Princip rada OCT uređaja vrlo je sličan ultrazvuku, osim što uređaj umjesto ultrazvučnih valova koristi infracrvene laserske zrake.

U usporedbi sa starijom generacijom takozvanih TD-OCT (eng. time domain OCT) uređaja, visoka rezolucija i iznimna brzina današnjih SD-OCT (eng. spectral domain, 3D-OCT, FD –OCT) uređaja omogućuju prikupljanje važnih podataka o bolestima prednjeg i stražnjeg segmenta oka, a uređaji poput Nidek Retina Scan DUO i mogućnost istovremenog fotodokumentiranje promjena na mrežnici oka. Rano otkrivanje i kasnije redovito praćenje očnih bolesti na OCT uređajima danas su neophodni za njihovo pravilno liječenje.

Očna jabučica

Očna jabučica, bulbus ili oko u užem smislu glavni je dio osjetila vida u obliku kugle. Sastoji se od tri očne ovojnice, staklovine i leće.

Vanjska (fibrozna) očna ovojnica sastoji se od rožnice i bjeloočnice i ima najvažniju funkciju zaštite oka. Srednja (vaskularna) ovojnica sastoji se od šarenice, zrakastoga (cilijarnog) tijela i žilnice koja prehranjuje mrežnicu. Unutarnja očna ovojnica je mrežnica koja prima svjetlosne signale iz okoline i šalje ih dalje prema centru vida u mozgu.

Pogledajte video animaciju anatomije oka ovdje.

Očna pozadina

Očna pozadina ili fundus oculi označava unutarnju površinu oka koja se nalazi iza leće, u prvom redu mrežnicu, krvne žile mrežnice, vidni živac, makulu te staklovinu.

Pregled očne pozadine obavlja se indirektnom ili direktnom oftalmoskopijom. Ovim pregledom može se prepoznati početak mnogih očnih (ablacija mrežnice, dijabetička retinopatija itd.) kao i sistemskih bolesti poput povišenog krvnog tlaka i dijabetesa.

Iako se stražnji pol mrežnice (vidni živac i makula) može vidjeti i na „usku“ zjenicu, za potpuni pregled potrebno je posebnim kapima proširiti zjenice. Zbog širokih zjenica vidna oštrina slabija je nekoliko sati nakon pregleda pa nakon pregleda fundusa nije preporučljivo obavljati vidno zahtjevnije radnje poput vožnje automobila.

Očni tlak

Očni ili intraokularni tlak je tlak tekućina unutar oka.

Mjerenje očnog tlaka posebno je važno u dijagnozi i praćenju glaukoma. Mjeri se nekontaktnim i kontaktnim tonometrima te digitalno (orijentacijski). Najčešća i najtočnija metoda je kontaktna aplanacijska tonometrija. Zbog dodira prizme s rožnicom izvodi se uz prethodno ukapavanje anestetika.

Kao uredne uzimaju se vrijednosti očnog tlaka između 10 i 21 mmHg. Međutim, uredne vrijednosti razlikuju se od osobe do osobe, pa je primjerice kod osoba s glaukomom uredna vrijednost tlaka (ciljni tlak) značajno niža od 21 mmHg. Na mjerenje tlaka utječe debljina rožnice zbog čega je u svim graničnim slučajevima potrebno napraviti pahimetriju.

Odljepljenje mrežnice

Vidi pod: ablacija mrežnice

Oftalmolog

Oftalmolog ili okulist je liječnik specijalist za očne bolesti.

Okluzija

Okluzija ili zatvaranje jednog oka je najdjelotvornija metoda za sprečavanje pojave slabovidnosti (ambliopije). Izvodi se povremenim zatvaranjem boljeg dominantnog oka s kojim dijete fiksira predmete.

Zatvaranje oka provodi se tupferom ili flasterom, a kod lakših oblika ambliopije zamućenjem ili prekrivanjem naočalnih leća flasterom ili folijom. Pri tome se oko najčešće zatvara na nekoliko sati dnevno, ovisno o preporuci dječjeg oftalmologa.