Fundus

Vidi pod: očna pozadina.

Glaukom

Glaukom ili zelena mrena označava skupinu bolesti vidnog živca kod kojih dolazi do propadanja živčanih stanica mrežnice. Najvažniji rizični faktor je povišeni očni tlak, no glaukom može napredovati i kod osoba s "urednim" vrijednostima očnog tlaka.

Glaukom je poznat i kao tihi kradljivac vida jer u početku propada samo periferni dio vidnog polja, a simptomi se najčešće pojavljuju tek kada je značajan dio vida već nepovratno izgubljen. Zbog toga je potrebno, posebno ukoliko ste stariji od 40 godina, učiniti kompletan očni pregled s pregledom vidnog živca i mjerenjem očnog tlaka.

Ukoliko oftalmolog posumnja na glaukom, preporučit će daljnje pretrage poput vidnog polja, mjerenja debljine rožnice, gonioskopije, posebnog snimanja očnog živca i debljine živčanih niti uz pomoć 3D-OCT tehnologije i drugo.

Većina stručnih udruženja u svijetu preporučuje češće preglede očiju u dobi iznad 40 godina života. Tako se u dobi od 40 do 55 godina preporučuje napraviti kompletni očni pregled svakih 1 do 3 godine, u dobi do 65 godina svakih 1 do 2 godine te nakon toga ponavljati očne preglede svakih 12 mjeseci. Pregledi mogu biti i češći ukoliko je očni tlak visok, ako postoji dalekovidnost, siva mrena, dijabetes, neregulirani krvni tlak ili je poznat podatak da glaukom ima netko u obitelji.

Suvremeni lijekovi i operativni zahvati su, nažalost, usmjereni na kontrolu očnog tlaka i ne mogu vratiti izgubljeni vid zbog čega je rana dijagnoza kod ove bolesti od velikog značaja.

Više o glaukomu možete pročitati ovdje.

Gonioskopija

Gonioskopija je metoda kod koje se uz pomoć posebne leće sa zrcalom promatra kut između rožnice i šarenice u oku. Pomaže u razlikovanju glaukoma otvorenog i zatvorenog kuta. Iako se očni kut danas može izmjeriti i uz pomoć suvremenih postupaka, poput ultrazvučne biomikroskopije i prednjeg OCT-a, gonioskopija još uvijek pruža najviše informacija o očnom kutu.

Halacion

Halacion je kronična upala Meibomove žlijezde smještene s unutarnje strane vjeđa, u tarzusu.

Nastaje zbog zastoja otjecanja sekreta i u početku se teže primijeti. Nakon što se stvori čahura moguće ju je vidjeti ili napipati kao čvorić ispod kože vjeđe.

Za razliku od ječmenca, rijetko nestaje spontano te ga je potrebno ukloniti manjim operativnim zahvatom u lokalnoj anesteziji.

Heteroforija

Vidi pod: strabizam

Heterotropija

Vidi pod: strabizam

Hiperopija ili hipermetropija

Vidi pod: dalekovidnost

Intraokularna leća (IOL)

Intraokularna leća (IOL) je umjetna leća koja se implantira u oko. Najčešće se koristi kao zamjena za zamućenu očnu leću tijekom operacije mrene. Može se koristiti i u cilju ispravljanja visoke dioptrije kao oblik refraktivne kirurgije (operativna zamjena leće).

Postoje dvije osnovne vrste intraokularnih leća. Tvrde IOL napravljene su od PMMA materijala, imaju odlična optička i biološka svojstva, ali zahtijevaju i veći rez i šavove tijekom operacije te se danas ugrađuju samo iznimno. Mekane (savitljive) leće napravljene su od većinom od silikona ili akrilnog materijala. Mogu se implantirati u oko uz znatno manji rez koji nije potrebno šivati. 

 

Za razliku od prirodne leće, zakrivljenost umjetne leće u oku se ne može prilagođavati pri gledanju na različitim udaljenostima (vidi: akomodacija). Standardne jednojakosne IOL omogućuju dobar vid na daljinu, ali ostaje potreba za naočalama za rad na blizinu. U novije rješenje za problem vida na različitim udaljenostima ponudile su nove multifokalne i difraktivne intraokularne leće.

Intraokularni tlak

Vidi: očni tlak

Iridociklitis

Vidi pod: uveitis