Noćne leće korigiraju vid dok vi spavate
Keratokonus - bolest koja smanjuje oštrinu vida
Nova kolekcija dioptrijskih okvira Alain Mikli
Briga o vidu na prvom mjestu

Očna poliklinika Opto centar u srpnju daruje dodatne...

Kako bi zaista mogli uživati u svijetu oko nas,...

Iskoristite besplatne oftalmološke preglede
Iskoristite ljetne popuste na lasersko skidanje dioptrije...
Suprotno uvriježenom mišljenju, genetski čimbenici...
Iskoristite ljetnu super ponudu za senzitivne novčanike -...
Želite se ovo ljeto baviti sportovima, kupati se, ležati...
Od travnja 2016. godine naši korisnici mogu napraviti OCT...
Rezultat koji je najviše iznenadio istraživače bilo je...

Kratkovidnost kod djece moguće je predvidjeti

Rezultat koji je najviše iznenadio istraživače bilo je nepostojanje povezanosti između rada na blizinu, poput čestog čitanja, igranja na elektroničkim napravama ili sjedenja preblizu televizoru...

Kratkovidnost je u posljednjim desetljećima poprimila epidemijske razmjere tako da zahvaća otprilike svaku treću odraslu osobu u zapadnim zemljama dok u nekim urbanim područjima u Aziji postotak kratkovidnih mladih osoba doseže i 90%. U velikoj većini slučajeva radi se o kratkovidnosti uzrokovanoj pretjeranim izduživanjem očne jabučice, a osim potrebe za korekcijom naočalama, kontaktnim lećama ili operativnim postupcima, kratkovidnost je povezana i s nastankom ozbiljnih očnih bolesti poput glaukoma, promjena u makuli ili odignućem mrežnice.

Zbog toga je američki Nacionalni institut za oči financirao veliko CLEER istraživanje refrakcijskih grešaka koje se odvijalo od 1989. do 2010. godine u više klinika diljem SAD-a pod vodstvom prof. Karle Zadnik s Državnog sveučilišta Ohio. U istraživanje je uključeno 4512-ero školske djece s urednim vidom od 6 do 13 godina različitog etničkog porijekla. Tijekom istraživanja njih 414 je postalo kratkovidno. Pri tom je je najveći broj novonastalih slučajeva kratkovidnosti zabilježen kod djece azijskog porijekla, a najmanji kod djece bijelaca. Istraženo je 13 rizičnih faktora od kojih je za njih 8 dokazano kako povećavaju mogućnost nastanka kratkovidnosti. Neki od njih od ranije su poznati, poput kratkovidnosti kod roditelja, parametara dužine i zakrivljenosti rožnice i očne leće, astigmatizma itd. Rizični faktori nisu se mijenjali ovisno o pripadnosti etničkoj skupini.

Najznačajniji rizični faktor bila je dalekovidnost manja od dobnog prosjeka ili nepostojanje dalekovidnosti izmjerene automatskim refraktometrom nakon širenja zjenica cikloplegičnim kapima na početku osnovne škole. U toj dobi većina djece još uvijek ima blagu dalekovidnost koja se uredno kompenzira očnim akomodacijskim mehanizmima i koju je jednostavno dokazati uz pomoć automatske skijaskopije ili skijaskopskog pregleda sa širokim zjenicama. Najveći broj slučajeva krakovidnosti  pojavio se u dobi od 9 do 13 godina.
Rezultat koji je najviše iznenadio istraživače bilo je nepostojanje povezanosti između rada na blizinu, poput čestog čitanja, igranja na elektroničkim napravama ili sjedenja preblizu televizoru, i nastanka kratkovidnost kod djece. Naime, rad na blizinu bio je glavni „osumnjičenik“ za nastanak kratkovidnosti u posljednjih stotinjak godina. Zanimljivo, preliminarni rezultati ovog istraživanja od prije 9 godina upućivali su na jak pozitivan utjecaj češćeg boravka na otvorenom na smanjenje rizika od nastanka kratkovidnosti. Konačni rezultati iz ove studije potvrdili su povezanost koja ipak nije bila dovoljno jaka da bi se uz pomoć broja sati provedenih na otvorenom moglo predvidjeti hoće li dijete razviti kratkovidnost ili ne.

Može se očekivati kako će rezultati ovog istraživanja pridonijeti češćoj upotrebi skijaskopije kao jednostavnog i učinkovitog načina za probir i adekvatno praćenje djece s povećanim rizikom od nastanka kratkovidnosti. Osim toga, omogućit će i pravovremenu primjenu kao i daljnja istraživanja novih obećavajućih postupaka kontrole kratkovidnosti, poput posebnih vrsta kontaktnih leća ili kapi za širenje zjenica. 

Preneseno iz Liječničkih novina. Autor: Adrian Lukenda, dr.med. prema JAMA Ophthalmology 2015.